Angažman: književnost i književnici

Pojam angažirane književnosti se često vezuje za propagandu, tendencioznu književnost ili za loše primjere socijalističkog realizma. Smatram da moramo uvesti tri pojma pomoću kojih bismo mogli objasniti o čemu se radi kada govorimo o književnosti i angažmanu.

Prvi je angažman književnika kao socijalne kategorije. Književnici su ljudi kojima pisanje knjiga daje društveni prestiž koji im onda omogućuje da u javnosti govore o stvarima koje često nemaju nikakve veze sa onim o čemu pišu u svojim knjigama, romanima ili pjesmama. Zloupotreba uloge pisca je nešto o čemu znamo mnogo – pogotovo se to tiče tzv. nacionalnih pisaca, ali i pisaca kao „inženjera ljudskih duša“ te pisaca upregnutih u raznovrsne političke režime ili projekte.

Dodao bih tome angažman književnosti kao takve. Književnost i politika su direktno povezani, jer književnost jest imaginiranje, često imaginiranje drugačijeg, drugačijih mogućnosti i drugačijih svjetova, a da opet ne govorimo nužno o inače izrazito političkom SF žanru. Književnost je umjetnost koja se bavi propitivanjem svijeta oko nas, percepcijom tog svijeta, kao i zamišljanjem ili otkrivanjem različitih mogućnosti koje nam taj svijet pruža i od kojih se sastoji.

2016-07-11 10.58.57

I, konačno, tu je angažman u književnosti tj. korištenje književnosti kako bi se promicale određene ideje, stavovi i pozicije, bilo filozofske ili političke. Jer, kao što zna svaki čitatelj, književnost nas uistinu mijenja, čak i neprimjetno. Dovoljno je sjetiti se Brechta ili Eduarda Galeana, u krajnoj liniji Sartra ili Krleže. Istakao bih Brechta koji je spojio u svom životu i radu sva tri navedena odnosa književnosti i društvenog i političkog angažmana. Zastupao je sasvim jasne lijeve političke pozicije kao angažirani književnik, koristio je fundamentalni angažman književnosti kao takve tj. njezinu moć da utječe na gledatelje ili čitatelje, a jasno je da su njegova djela i sadržajno imala vrlo snažnu angažiranu crtu.

U mom vlastitom pisanju – namjerno inzistiram na pisanju, a ne na književnosti – postoji i akademska i književna i publicistička dimenzija. U određenim nastupima u javnosti u kojima zastupam lijeve i progresivne pozicije ja, naravno, koristim status književnika. Ipak, ponekad mi više prava da govorim o tim stvarima—tj. iluziju ozbiljnosti—daje to što sam član akademske zajednice, pogotovo što radim na inozemnom univerzitetu. Međutim, što se tiče samog angažmana u književnosti, on nije primjetan u mojim tekstovima, ili barem ne tako očito. Često govorim o različitim povijesnim i političkim događajima, ali bez da nudim rješenja ili otvoreno zastupam određene političke stavove. Čak bi se u mom književnom pisanju mogao vidjeti i ironijski odnos spram vlastite lijeve pozicije ili spram angažirane književnosti uopće.

Moja istraživanja su ipak ponešto drugačija. Ona se sastoje od dvije glavne linije. Jedna je klasično istraživanje u okviru društvenih znanosti, unutar kojeg pokušavam razumijeti političke, društvene i kulturne pojave poput onih na Balkanu u posljednjih stotinjak godina. Druga linija je nešto što bismo mogli nazvati angažiranim i aktivističkim istraživanjem (militant research) unutar kojeg pokušavam dati utemeljene i argumentirane odgovore na društvenu, ekonomsku i političku transformaciju u prethodnih tridesetak godina, ali iz jasno zauzete lijeve, kritičke perspektive.

Konačno, velika je greška odnositi se prema književnom djelu kao nečemu po sebi manje političnom ili čak apolitičnom. Zbog onoga što smo nazvali angažman književnosti kao takve, ona je nužno politična, bez obzira na teme kojima se bavi i forme koje koristi. S obzirom na utjecaj koji ima na čitatelja i s obzirom da imagincija nikada ne može biti nevina, odnosno ne postoji u vakuumu i u individualnoj izoliranosti od drugih, ona nužno ima i društvenu i političku težinu. Upravo zbog toga je jednako teška greška smatrati književnost ili umjetnost politički manje značajnima za konkretne borbe, odnosno postavljati jedan diskurs nad drugim pa npr. favorizirati politološki, filozofski, teorijski ili političko-ekonomski izričaj ili rad.

Povijest ljevice nam pokazuje da su teorijska promišljanja, politički angažman i umjetnost obično išli ruku pod ruku i da su samo tada i bili učinkoviti. Mijenjali su i ljude i njihove svjetove. Ta je zadaća i dalje pred nama.

Ranija verzija ovog teksta je objavljena kao izjava u časopisu ”Lice ulice”, br. 26, Beograd, 2015. Razgovor je vodio Bojan Marjanović.

Comments

comments